ZAŠTITA ORAHA OD PROUZROKOVAČA BOLESTI I ŠTETOČINA
Iako bolesti i štetočine orah relativno malo napadaju, ili ne toliko kao druge voćke, u intenzivnoj proizvodnji ti napadi mogu biti jaki, pa je neophodna organizovana zaštita od prouzrokovača bolesti i štetočina.
U SAD (Kalifornija) i u nekim evropskim zemljama (Italija, Francuska, Rumunija), sa organizovanom proizvodnjom oraha tu vcćku prate gabolesti i štetočine. Najveće su štete od bolesti i štetočina upravo u organizovanoj – plantažnoj proizvodnji. Štete su neuporedivo manje u sistemu rasutog gajenja oraha. U Kaliforniji, Francuskoj i drugim zemljama, sa intenzivnom proizvodnjom i zaštita je kompleksna i savremena. Troškovi zaštite relativno su visoki, pa ponekad izvesnih godina dostižu i do 10% od vrednosti ukupne godišnje proizvodnje. U izvesnim slučajevima neka oboljenja izazvana prouzrokovačima koji se ne mogu sprečiti mogu biti i ograničavajući činilac za gajenje oraha. Tako na primer područja gde su padavine kasno u proleće i preko leta, kada je temperatura visoka, pogoduju razvoju bakterijalne pegavosti (crne pegavosti).
BOLESTI ORAHA
Crna pegavost oraha
Crnu pegavost oraha prouzrokuje bakterija (Bacterium juglandis E. Smith). Ta bolest je dosta rasprostranjena i nanosi ozbiljne štete, a manifestuje se na svim zelanim delovima oraha. Na mladim listovima koji su još u porastu obrazuju se između nerava prvo bezbojne, zatim mrke i na kraju potpuno crne pege. Jako obolelo lišće sa mnogo tih pega se suši, prestaju sve njegove životne funkcije, ali ne otpada odmah, nego ostaje na stablu. Na zaraženim mladarima javljaju se izdužene pege i počinju da se suše od vrha prema obolelom delu. Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do sazrevanja. U početku se javljaju sitne žute pege koje kasnije pocrne, a tkivo u okviru tih pega se suši i nastaju udubljenja.
Bakterija se održava preko zime u otpalom zaraženom lišću, plodovima i mladarima.
Preventivna mera borbe protiv crne pegavosti oraha je sakupljanje lišća, mladara i zaraženih plodova i njihovo uništavanje. Zaražene lastare treba orezati i spaliti.
Direktne mere suzbijanja te bolesti su prskanje 2%-nom bordovskom čorbom i bakarnim krečom ili ciramom.
Siva lisna pegavost oraha
Prouzrokuje je parazitna gljiva Gnomonia juglandis (Gnomonia leptostyla).
Bolest se manifestuje na lišću, plodovima i 1etorastima oraha. Prvi znaci bolesti se javljaju na lišću u obliku pega različite veličine, Pege su nepravilno razmeštene pb listu. Kada je zahvaćena veća površina liske, dolazi do sušenja, a često i prevremenog otpadanja lista. Ako listovi ne otpadnu, oni se deformišu, uvijajući se oko centralnog nerva na jednu stranu. U središnjem delu pege su sivkaste boje, dok im je obod zagasitiji.
Sa naličja pege razvijaju se gomilice pepeljaste boje, koje predstavljaju reproduktivne organe parazita. Na plodovima se takođe javljaju pege koje u početku podsecaju na one na listu, a kasnije postaju tamnosmeđe do crne boje. Zbog izumiranja tkiva u okviru pega oboleli plodovi pocrne i obično otpadaju. Usled nejednakog porasta obolelog i zdravog tkiva, egzokarp ploda se deformiše, a unutar nekrotičnog tkiva nastaju. pukotine.
Ako su oboleli plodovi dostigli normalnu veličinu, onda ne otpadaju, ali njihova jezgra potamne i nisu za upotrebu, Na lastarima pege su slične onima na listu. Pri jačoj infekciji lastari zaostaju u porastu. Parazit prezimljava u otpalom lišću, plodovima i zaraženim lastarima. U proleće askospore ostvaruju primarnu infekciju. Tokom vegetacije sekundarna zaraza se širi konidijama.
Kao preventivna mera zaštite preporučuje se sakupljanje i spaljivanje otpalog lišća, čime se smanjuje primarna zaraza.Parazit se može uspešno suzbiti pravovremenim prskanjem sa bordovskom čorbom, bakarnim oksihloridom i dr.
Trulež plodova oraha
Prouzrokovač ove bolesti je parazitna gljiva (Gleosporium epicarpi), koja napa¬da samo plodove oraha na kojima izaziva pojavu mnogobrojnih okruglih pega. One su sive ili kestenjaste boje, oivičene zagasitozelenkastom linijom. Pege su u početku male, ali se kasnije šire tako da mogu da zahvate ceo plod. Tkivo ploda obuhvaćeno tim pe¬gama izumire i truli. Borba protiv bolesti je preventivna i sastoji se u skidanju zaraže¬nih plodova sa stabla kao i u sakupljanju i uništavanju otpalih trulih plodova.
Rak oraha – bakterioza
Bakteriozu oraha izaziva parazitna gljiva Hanthomonas juglandis Pearce. Obolevaju deblje grane i stablo, koji se suše. Najčešće se javlja u rakljama osnovnih grana. Napadnuto tkivo je crne boje, jer se izlučuje crna tečnost na obolelom mestu. U početku se na obolelom mestu kora ulegne, a posle ispuca, Iz obolelog mesta curi crna teč¬nost i sliva se niz stablo. Posle 3-4 godine formira se prsten obolele kore oko grane i grana se suši.
Rak oraha – bakterioza javlja se više na krčevinama i vlažnom zemljištu, ili ako se pri navodnjavanju (ili padanjem kiše) voda oko stabla i ispod stabla duže zadržava.
Za suzbijanje te bolesti preporučuju se preventivne mere (pravilan izbor mesta za sađenje oraha). Takođe se preporučuje da u početnom periodu razvoja te bolesti treba obolelo mesto očistiti i više puta premazati 10%-nom bordovskom čorborri.
Truležnica žila
Truležnica žila (Armillaria mellea Fah!), pretežno se javlja na običnom orahu (1. regia). Ova gljivica izaziva i truljenje korena hrasta. Gljiva kroz koru prodire u drvo. Napadnuta tkiva izumiru i na obolelom stablu lišće požuti, suši se i otpada pre vremena, a suše se i tanje grančice. Posle nekoliko godina stablo sigurno propada.
Preventivna mera je krčenje obolelih stabala i njihovo spaljivanje i čišćenje zemljišta od zaraženih ži1a. Mesto gde je stablo oraha izvađeno treba dobro dezinfikovati (20%-ni sulfat gvožđa), a orah se ponovo može tu saditi tek posle 3-4 godine.
ŠTETOČINE ORAHA
I pored toga što pojedini organi oraha (naročito list) proizvode materije koje odbijaju insekte, orah napadaju mnogi insekti, ali najveće štete mogu da pričine 1isne vaši, orahov smotavac i grinje.
Lisne vaši
Lisne vaši na orahu mogu da izazovu oštećenja na listu i mladarima. Opisano je nekoliko vrsta, a najopasnijaje zelena vaš (Chromaphlisjuglandicola) i mrka (crna) lisna vaš (Callipterus juglandis), koje žive na lišću i drugim zelenim delovima oraha. Vaši sišu sok iz zelenih organa i tako smanjuju vitalnost orahovih stabala, što se odražava na prinos i kvalitet plodova. Te štetočine žive na naličju lista i luče me dnu rosu (medljiku), koja je po¬godna hrana za gljive koje prouzrokuju čađavost lista, koji pocrne i sasuši se. Ako je na¬pad jači i traje 2-3 godine uzastopno, onda listovi i lastari pocrne i sasuše se.
Lisne vaši se suzbijaju prskanjem insekticidima (metasistoks, dimekron, gusation, fosfamid, dr.).
Orahov smotavac (Carpocapsa amplana = Cydia pomonella)
Gusenice smotavca izazivaju crvljivost plodova oraha. Leptiri se javljaju u maju i junu kada su se plo¬dovi tek zametnuli. Posle oplođenja ženka polaže jaja na mladim plodovima, a posle 10 dana izlegu se gusenice, koje se ubušuju u plod, praveći prave hodnike sve do jezgre. U toku vegetacije jedna gusenica može da ošteti 2-3 ploda.
U našim uslovima orahov smotavac ima dve generacije. Prva (maj-jun) napada mlade plodove, druga Orahov I (jul-avgust) ošteti već odrasle. Ženka snese 60-80 jaja. Ova štetočina ubraja u najopasnije štetočine oraha. Plodovi su crvljivi, prevremeno otpadaju i lošijeg su kvaliteta.
Smotavac se suzbija prskanjem (obično tri puta) insekticidima. Treba uništiti mlade gusenice kako prve tako i druge generacije. Prvo prskanje u našim uslovi¬ma obično se izvodi u junu, drugo krajem jula, a treće polovinom avgusta.
Od insekticida mogu se upotrebiti sistemin, fos¬famid, ultracid, gusatinon i drugi.
Orahova grinja (Eriophyes tristiatus)
Orahova grinja napada list oraha. Sa naličja lista se javljaju ulegnuća sa gustim belim maljama, koje kasnije postaju mrke. Među maljama žive sitne, golim okom nevidljive grinje, koje sišu sokove iz lišća i ometaju stvaranje organskih materija (fotosintezom). Lice lista postaje ispunjeno plikovima.
Grinja se suzbija uklanjanjem i spaljivanjem napadnutog lišća i prskanjem u toku vegetacije akaricidima (animert, akaricid S 25, omite i dr.).